Općina Čavle broji 20-ak kalića: Primarno su služili pojenju stoke i napajanju polja

Voda je temeljni izvor života na Zemlji za ljude, biljke i životinje, a u kamenitim, propusnim i suhim krajevima poput krša, tekuće vode na površini gotovo da nema. Stoga je kal od presudne važnosti za opstanak živog svijeta na krškom području.

Razlikujemo kalić, manje udubljenje u ilovači s vodom koji je napravila ljudska ruka, dok postoji i kalina što je naziv za takvo udubljenje većeg promjera.

Kada ljetne žege iscrpe tlo, oni postaju jedini izvor hidratacije za ptice, pčele, divljač i stoku na ispaši. U ovim se malim vodenim oazama razvijaju mnoga bića koja čine važan dio hranidbenog lanca te se održavanjem i čišćenjem ovakvih vodenih površina čuva krški ekosustav i osigurava bioraznolikost.

Dužerad - indikator onečišćenja

Kako bi se u njima skupljala kišnica, ljudi su kaliće oduvijek izrađivali na nepropusnim glinovitim tlima. Primarna im je namjena bila pojenje stoke ili napajanje polja, a za razliku od prirodnih lokvi, kal je često projektiran s utabanom ili popločenom podlogom kako bi se spriječilo prekomjerno otjecanje i prodiranje vode u dublje slojeve tla.

Pretpostavlja se da su naselja u današnjoj općini Čavle jednim dijelom nastala upravo zbog prisutnosti tih prirodnih izvora čiste vode. Naime, za vrijeme velike pandemije kuge u Gradu Grobniku, kmetovi su bježali od svojih gospodara i nastanili mjesta koja su imala izvor pitke vode.

Od davnina pa do prije pedesetak godina, kalići su bili izvor i način života. Mještani su ih čuvali i uređivali, a navodno je u svakom selu jedan mještanin bio zadužen za njihovo održavanje. U njih su se nekada stavljali barski somovi, koji se u Grobinšćini kažu "dužerad", a ovisno o naselju koriste se također nazivi "dežurad" i "režurad". Oni bi čistili vodu i služili kao indikator eventualnog onečišćenja - uginula riba bila je znak da voda nije pitka.

To su također bila mjesta na kojima se lokalno stanovništvo zbližavalo, gdje su se organizirala druženja uz pecanje, a ako je kalić bio dovoljne dubine, neki su u njima naučili i plivati. Koliko su mještani brinuli o njima dokazuje i činjenica da se u njima nije smjela prati roba, već su žene odlazile na kilometrima udaljene izvore.

Revitalizirani Čavjanski kalići

Općina Čavle broji i ponosi se s njih 20-ak. Projekt revitalizacije Čavjanskih kalića uspješno je spasio 14 povijesnih lokvi i povezao ih s više od 14 km šetnica. Ovaj pothvat spaja zaštitu okoliša i lokalnu povijest, pretvarajući zapuštene prirodne resurse u edukativne rute koje slave tradiciju i važnost očuvanja vode za buduće generacije.

Mnogi od njih bili su zapušteni ili gotovo uništeni, a opsežnim akcijama čišćenja, produbljivanja i ponovnog podzidavanja kamena vraćeni su u život. Povezani su sa starom povijesnom šetnicom Mlikaričin put, osmišljene su grafike te postavljene informativne table na hrvatskom i engleskom jeziku.

Inicijator obnove je Edo Žeželić, lokalni entuzijast i idejni začetnik projekta revitalizacije i očuvanja čavjanskih kalića. Zahvaljujući njegovom višegodišnjem trudu, ovi su povijesni izvori vode spašeni od zaborava i pretvoreni u zaštićenu prirodnu i turističku atrakciju Grobnišćine.

Porijeklom Grobničan, Žeželić redovito na volonterskoj bazi vodi posjetitelje na edukativnim šetnjama ”Putovima čavjanskih kalića” educirajući ih o povijesti grobničkog kraja.

Žur kao spas

Kako navodi, cilj mu je domaćim ljudima ukazati na ljepote u okruženju te važnost očuvanja tradicije i prirode, a posebno na važnost vode. Najsretniji je pak kada na šetnjama vidi roditelje s djecom koja, kako kaže, sve upijaju kao spužve te je uvjeren da će im se nešto od svega urezati u sjećanje.

Nada se također da će nešto od toga ispričati ostalima jer se tako širi ljubav prema vlastitom kraju. Izradio je za djecu koja dolaze na organizirane šetnje i štapove s udicama, a prisjetio se također kako je sam kao dijete na kalićima pecao ribe.

"Takve vodene površine su oduvijek bile jako važne, još od vremena Rimljana pa dalje preko Frankopana sve do današnjih dana", ističe Žeželić, inače veliki ljubitelj povijesti. Proučavajući povijesnu dokumentaciju, doznao je da je u 18. st. na cijelom širem području bila velika suša, takva da je čak i izvor Rječine presušio.

"Ljudi su preživjeli zahvaljujući ovcama. Od njihovog mlijeka su radili sir, a kao nusproizvod je ostajala kisela sirutka koju ovdje zovemo žur. Žur može i na toplome jako dugo stajati da se ne pokvari. Ne smije ga se puno popiti, međutim u vrijeme suše je ljude spasio", priča Žeželić.

U Zborniku čakavske katedre stoji da je tada na području Grobnika bilo oko 5000 ovaca koje su pastiri na ljetnu ispašu vodili u Gorski kotar, a sa sobom su nosili žur.

Bogatstvo flore i faune

Na našoj šetnji putovima čavjanskih kalića imali smo priliku uživati u bogatoj bioraznolikosti. Od životinjskog svijeta vidjeli smo vilinog konjica, vodenjaka kojeg lokalno zovu dužerad, u jednom kaliću je plivala bjelouška, bilo je tu raznih kukaca, a put nam je u jednom trenutku presreo sljepić.

Pratio nas je pjev različitih vrsta ptica, a najljepše je pjevao slavuj. Vodič nam je otkrio da mužjak pjeva sve dok ženka ne izlegne jaja, a nakon toga joj pomaže oko mladih.

Žeželić bi mogao, kaže, nabrojati više od 50 vrsta biljaka i životinja koje je uočio na ovom području. Sada s turističkom zajednicom surađuje na temu ljekovitih biljaka od kojih je na tlu uz puteve do kalića do sada identificirao 30-ak. Mi smo vidjeli limunsku metvicu, širokolisni i uskolisni trputac, majčinu dušicu, kadulju, vrijesak i mnoge druge.

On još od 1995. godine čisti stare putove za koje ističe kako ih potom koriste - a time i održavaju - divlje životinje. Edo ih sreće u svojim šetnjama šumom i one ga se više ne boje, naučene su na njegov miris.

"Divljač dolazi kada presuše lokve koje su dublje u šumi, a mi smo na kalićima ciljano napravili ulaz za životinje. Mnoge od njih ih koristi, dolazi čak i medvjed koji se spusti s brda”, otkriva vitalni 68-godišnjak. Edo Žeželić veliki je zaljubljenik u svoj kraj te je maksimalno angažiran u navedenim projektima. Kao nagradu za doprinos lokalnom identitetu i turizmu, Općina Čavle mu je prošle godine dodijelila godišnje javno priznanje.

Hvalevrijedan projekt

Obnovljeni kalići danas su povezani u tri uređene šetnice. Kroz ove rute posjetitelji mogu proći trasama kojima su nekada hodale mlikarice, a danas se zove Mlikaričina staza, noseći mlijeko prema Rijeci. Uz staze su postavljene interpretativne i informativne table koje pričaju priče o nekadašnjem načinu života.

Projekt se ističe održivim pristupom: klupe i stolovi izrađeni su od drva srušenih stabala koja su nekada ondje rasla, a na pojedinim točkama postavljene su košnice za solitarne pčele čime se dodatno potiče bioraznolikost.

Voda je uvijek bila pokretač života na Grobnišćini. Održavanje kalića osigurava stanište za brojne biljne i životinjske vrste, ali i pridonosi zadržavanju vode u tlu. Projekt revitalizacije podiže svijest javnosti o tome koliko su ovi mali vodeni ekosustavi osjetljivi i važni za opstanak prirode u današnje vrijeme klimatskih promjena.

Spoj baštine, turizma i ekologije

Turistička zajednica općine Čavle poziva ljubitelje prirode, rekreacije i lokalne baštine na ciklus vođenih edukativnih šetnji pod nazivom ”Putovima čavjanskih kalića“. Prva šetnja održana je u subotu, 30. svibnja, na ruti Čavle – Hrastenica. Riječ je o šetnji dugoj 3,7 km u jednom smjeru, a to je jedna od tri tematske šetnice čiji je cilj očuvanje lokalne baštine i razvoj održivog outdoor turizma.

Šetnice su opremljene informativnim tablama, drvenim klupama i stolovima, očišćenim i raskrčenim prilaznim putevima te dodatnim oznakama znamenitosti koje se nalaze uz njih.

Misao vodilja prilikom izrade projekta bila je osim zaštite i očuvanja kalića kao povijesnih staništa važnih za lokalnu biološku raznolikost i tradiciju, približiti ljude prirodi, podići svijest o važnosti očuvanja krajobraza i pritom stvoriti novu turističku atrakciju. To je projekt koji spaja ekologiju, baštinu i turizam.

Čuvari tradicije

Danas, kada su mnoga prirodna vodena staništa onečišćena ili trajno izgubljena, ovakvi mali izvori vode često su posljednje utočište autohtonih vodenih životinja i sisavaca koji se na njima napajaju. Upravo zato briga o njima nije samo obveza, već i ključan preduvjet očuvanja bioraznolikosti.

Revitalizacija Čavjanskih kalića hvalevrijedan je primjer kako zajednica može očuvati svoju baštinu. Čuvajući vodu i tradiciju, stanovnici općine Čavle stvorili su prostor koji educira, povezuje ljude s prirodom i osigurava da povijest ovog kraja ne padne u zaborav.